Zaštitnik građana otimao parking mesta!
FOTO: mc.rs
Bruka i sramota novopečenog političara Saše Jankovića (treći deo)
Kako se zaštiti od zaštitnika, od onoga ko treba da štiti naša građanska prava, a radi suprotno? Bahato, bezobrazno i nada sve nadmeno, donedavni zaštitnik građana Srbije, gospodin Saša Janković – od ove državne institucije, u vreme svog mandata – napravio je privatnu prćiju u kojoj je radio šta je hteo i koliko je hteo…
Izdigao se iznad države i svog naroda, stavljajući se u službu nekih drugih? : Nema nikakve dileme, narod veruje da je imao i ima debelu podršku spolja. Zato ga valjda i nije bilo briga što je svojim odlukama rušio temelje institucije koju je zvanično predvodio.
Već smo ranije pisali o brukama i sramotama gospodina „ višedecenijskog državnog gmizavca“ o rasipanju državnog novca za pripremu političke karijere, o tome kako je „prisvajao državne automobile“ i pravio pogodnosti za kupovinu džipa supruzi.
Uzurpiranje parking mesta ispred kancelarija u kojoj se nalazi sedište zaštitnika građana Srbije – je više nego jasan dokaz kako se na tom mestu, u toj fotelji osećao gospodin Saša Janković: kao bog, kao neko ko je za sve u Srbiji apsolutno nedodirljiv… U stvari, kao neko ko ima veoma jakog zaštitinika spolja?!
-Elem, gospodin Saša Janković je kao i svaka državna insitutucija imao nekoliko parking mesta ispred sedišta u Deligradskoj ulici broj 16 i delom u Bričaninovoj u centru Beograda – priča za portal Embargo jedan od ovdašnjih službenika. – Parkiranje za naše automobile bilo je kao i svuda ograničeno od 7 do 17 časova! Gradski sekretarijat za saobraćaj je doneo rešenje, za tri parking mesta u ovoj ulici! Isto, kao i za sve druge institucije u ovoj zemlji. Pa i u Nemanjinoj, ispred vlade Srbije su ista ograničenja. E, to se gospodinu zaštitniku Jankoviću nije svidelo. Sa vetrom u leđa koji su mu neprestano davali Majkl Devenport, britanska ambasada… – čovek se osilio i poverovao da je bogom dan da radi u ovoj zemlji šta hoće? I šta je on tada uradio?
Gospodinu Jankoviću nije se dopalo to što ima vremensko ograničenje za parkiranje službenih automobila na uličnom parkingu, pa čini nešto što je van svake pameti: donosi odluku o korišćenju parking mesta u okviru delokruga rada institucije zaštitnika građana da „sporna“ parking mesta u Deligradskoj ulici ( gde inače sedi zaštitinik građana i njegovi zamenici) može koristiti bez vremenskog ograničenja!? I to, umesto ranije odobrenih za 2014, godinu, tri parking mesta od 7 do 17 časova, on odlučuje da jednosatvno dekretom uzme čak šest parking mesta u Deligardskoj ulici!? Veliki demokrata – odlučuje dekretima. Ko u vreme komunizma.
-Da slučaj bude još gori po njega, po instituciju koju je doskora predstavljao, u toj odluci stoji i to, da se ova odluka ne odnosi samo na službena vozila, nego i na sopstvena – priča naš sagovornik „iznutra“.
Valjda to „sopstvena“ se odnosi i na njihova privatna vozila. Nema šta! Bahato do granice bezobrazluka. Čovek koji je neprestano u javnosti kukao i tobože jadikovao na poštovanju prava i njegovoj primeni – u praksi je za sebe radio sasvim suprotno. Čovek koji je trebalo da štiti građanska prava, izdigao se iznad tih prava i sebe proglasio za mesiju koga tobože država i državni organi ugnjetavaju i sprečavaju da radi svoj posao. I radio je on svoj posao. Ali za sebe i svoju buduću političku karijeru. Samo, njegovi mentori su mnogo pogrešili: pa, mogli su da ppitaju bilo koga građanina u Srbiji o Saši Jankoviću i svi bi im rekli „ da su džaba krečili, da su na pogrešnog uložili pare“…
P. J.
I kurir imao auto i vozača na raspolaganju!
Koliko se Saša Janković osećao moćnim i nedodirljivim dobar su primer i nedozvoljene privilegije i pogodnosti koje je od države tražio za svoje zamenike, saradnike, pa čak i kurire…
Naime, svojom odlukom je, primera radi, 2010.godine tražio od Uprave za zajedničke poslove republičkih organa, da svaki njegov zamenik dobije na raspolaganje službeni automobil i vozača. Četiri automobila i četiri vozača. Ali, to nije sve: peti automobil sa vozačem i za kurira!!!! Pa, preterao ga je, nema šta. I niko nije smeo da mu stane na put i kaže: ne može! Dosta! Svi su se u vladi „žutih“ plašili da se ne zamere Englezima…